12 dana koji su promijenili Bliski istok, ali i Ameriku: Iran će na “bombu” gledati iz posve nove perspektive, u SAD-u počinje raskol i MAGA-e i republikanstva, a najveća tabu tema, samo spominjanje izraelskog lobija, počinje se otvarati
Kada je 24. juna announced ceasa vatre između Irana i Izraela, svijet je nakratko udahnuo, ali nastavljamo s realnošću. Dvanaesterokutni štakor ostavio je daleko dublje tragove od pukih ruševina. Svaka od glavnih strana proklamirala je svoju pobjedu: Iran, jer tvrdi da je probio izraelske odbrane i “izveo seriju napada”; Izrael, jer je, prema premijeru Netanyahuu, uklonio “egzistencijalnu prijetnju” iranskog nuklearnog i raketnog programa; Washington, jer je pokazao spremnost da direktno i, barem nominalno, ograničava iransko obogaćivanje urana. Ništa od trijumfalnih parada ne može prikriti mračnu stranu s kojom se Bliski Istok suočava nakon ovog sukoba, ostavljajući ga nesigurnijim nego ikad.
Predsjednik Donald Trump, koji je prvi puta od 1979. godine intervenirao, postavio je presedan: kada sljedeći put dođe vlast, ocijenit će da je potrebno “oslobađanje” Irana (ili neki drugi pristup), brišući granicu između zastrašivanja i potpunog rođenja. Regionalni rivali poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Katara shvatili su da se američki “kitovi” otvaraju i zatvaraju u skladu s dnevnim političkim potrebama u Washingtonu.
U Teheranu, međutim, vrhovni lider Ayatollah Ali Khamenei naglasio je novu stvarnost u svojim televizijskim porukama. “Islamska republika ima pristup vitalnim američkim centrima u regiji i može ih napasti kad god smatra potrebnim,” izjavio je, naglašavajući potencijal Irana da utječe na situaciju. Poruka nije bila samo ritualno podizanje morala. Bila je to sankcija napisana velikim slovima za sve američke i izraelske otporne snage: Iran javno pokazuje svoje sposobnosti, ali i političke prednosti, dok oboje, Teheran i Washington, moraju pažljivo izračunati svaku sljedeću eskalaciju.
Tokom tih dvanaest dana, Izrael je došao do novih, neugodnih spoznaja. Iako je Mossad izveo taktičke atentate unutar Irana, balistički i bespilotni napadi odmazde ozbiljno su uzdrmali sliku apsolutne nadmoćnosti. Netanyahu će, stoga, kako bi zadovoljio publiku i saveznike, morati brzo ostvariti politički ili teritorijalni trofej. Najlakša opcija ponovno je Gaza: masakr je već gotovo rutina, s minimalnim američkim i evropskim pritužbama. Čak je i direktni iranski front, izraelska akcija u Gazi, vjerojatno eskalirati, uz jasne smjernice od strane režima.
Na drugoj strani, izraelski analitičari tvrde da će Hizbollah biti pojačan na štetu Libanona, a Hutiji u Jemenu. Već prvog dana sukoba, Hutiji su ispaljivali projektile prema Izraelu, a nakon američkog udara u Iran, proglasili su se zajedničkim neprijateljima. Yemenski pobunjenici postali su glavni akteri u širenju rata od Irana na cijeli arapski poluotok. Svaki novi američki potez protiv Teherana mogao bi, gotovo automatski, osvježiti dodatne fronte od Adena do Perzijskog zaljeva.
Ne, tektonske promjene se dešavaju unutar američke politike. Čak i ako je neko mislio da bi povratak republikanca u Bijelu kuću ujedinio stranku, ovaj dvanaestodnevni događaj pokazao je suprotno. Pokret Maga fragmentira se između evangeličkog i neokonzervativnog krila koja bezrezervno podržavaju Izrael i onih koji vjeruju u izolacionizam. S desna, počeli su se čuti pozivi za “istinskom američkom prvom strankom”, koja bi uspostavila jasnu distancu od Netanyahuovih politika. Čak i ako dođe do takvog prekida, ne može se isključiti pojava treće relevantne političke opcije do 2026. godine.
Utjecajni akteri, koji su značajno pomogli da Trump dođe na vlast, neće se povući (barem ne svi) nakon njegovih poteza prema Iranu. Iako je Trump bio ograničen na samo jedan udarac, pokazao je svima—posebno svojoj bazi— koliko je spreman slijediti zahtjeve Izraela.
Odjednom se otvara cijela tabu tema. Donedavno je samo spominjanje AIPAC-a i izraelskog lobija bilo dovoljno da vas proglase “anti-semitom”, ali ta barijera više ne postoji. Trumpovi pristaše, koji su trenutno veoma razočarani njime, otvoreno govore o kontroli izraelske politike u Americi.
Amerikanac je zauzeo vrlo čvrst i nepokolebljiv stav, barem do nedavno izraženog stavom Trumpove pristaše, Candace Owens. U intervjuu sa engleskom voditeljem Piersom Morganom (koji jedva može prikriti svoje pro-izraelske stavove), izložila je vrlo snažno pitanje podrške Trumpovih birača.
Poštovani, da pročitate cijeli tekst, budite pretplatnik.
