KAD POLITIÄŚARE POGODI PJESMA: Od Thompsona do Baje Malog KnindĹľe, a ‘omaknu’ se i stihovi ‘Oj doktore pregledaj mi Ĺľenu…’ (VIDEO)
Naši političari u trenucima sreće i opuštenosti obično zapjevaju, zaigravaju, popiju i čak se penju na stol, što nikoga ne iznenađuje. No, ovih dana, “pobjednik” je svakako ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez, koji je zabilježen na jednoj svadbi u Livnu, kako stoji na stolu i pjeva s rukama u zraku, piše Faktor.ba.
Za javnost i bliske prijatelje ministra Heleza, ovo nije nikakva novost, jer on ne skriva da je “veseljak”.
To što ministar voli popiti, a kada se “zakuha” i “pobiti”, poznato je svima. Nije ništa neobično, osim što je Helez izveo pjesmu Marka Perkovića Thompsona: “Oj, Ivane, pobratime mio, jesi l’ skoro na Kupresu bio.”
Ministar se potom pravdao, jer je bilo očito da je on glavni akter snimke.
Izjavio je da je “pjevao iz srca, da je to domoljubna pjesma, te da su ga ponijele emocije jer se sjetio djetinjstva”. Istina je da je Helez sa Kupresa, koji je mjesto njegovog odrastanja, pa je razumljivo da ga pjesma “dira”. Međutim, ono što zabrinjava jest da jedan ministar odbrane BiH, i to SDP-ovac, pjeva Thompsonovu pjesmu.
Thompsonov opus i veza sa “domoljubnim” ubijanjem
Marko Perković Thompson je omiljeni izvođač desničara, hrvatskih nacionalista i ustaša, s kojima se ponose.
“Stići će vas naša ruka i u Srbiji”, “U Čapljini klaonica bila, puno Srba Neretva nosila”, “Oj, Neretvo, teci niza stranu, nosi Srbe plavome Jadranu” – samo su neki od “domoljubnih” stihova koji su mu se “omakli”.
Istina je da je pjesma “Jasenovac i Gradiška Stara” zabranjena i Thompson više ne pjeva. Tvrdio je da “nikada nije bila dio njegovog službenog repertoara”, ali su hrvatski mediji objavljivali snimke koje, po tvrdnjama, prikazuju kako upravo on izvodi ovu pjesmu.
Thompson svoje koncerte često započinje ustaškim pozdravom “Za dom spremni”, dok publika često dolazi “u crnom”, sa slovom U na kapama, poistovjećujući se sa crnokošuljašima iz Drugog svjetskog rata. Policija je nedavno počela kažnjavati ovakve ispade.
Takvi crnokošuljaši “uskrsnuli” su tokom agresije na BiH 1992. godine, naročito u Hercegovini, gdje su činili zločine. Posebno su bili “poznati” 1993. u srednjoj Bosni, naročito u Bugojnu, gdje živi ministar Helez.
“Svi smo ljudi, trebamo se zabaviti. No, kada ste državni ministar i prihvatili ste funkciju s punom moralnom odgovornošću, onda znate i kako se trebate ponašati. Jednom ministru se ne smije dogoditi da dospije u ovakvu situaciju.”
Bugojanci pričaju – ko hoće, neka vjeruje – da su ga nedavno vidjeli na svirci tamburaša u pivnici, kada je muzika specijalno došla do njega da otpjeva njegovu omiljenu pjesmu: “Otvor’ ženo kapiju, man’ se očeenaša, evo mene i mojih pajdaša.”
Dodikov muzički opus
Međutim, ministar Zukan Helez nije jedini koji se voli opustiti.
Milorad Dodik, bivši predsjednik Republike Srpske i lider SNSD-a, poznat je po svom muzičkom repertoaru. Govori se da je “najbolji pjevač među političarima” – naravno, za one koji imaju problema sa sluhom i želucem.
Njegova omiljena pjesma je “Ne može nam niko ništa”, koja je postala svojevrsna himna SNSD-a, posebno na skupovima. Tu su i Halidove pjesme: “Romanija”, “Ne dolazi u moj san” i mnoge druge.
Dodik je znao zapjevati i sa Bajom Malim Knindžom, samoprozvanim četnikom i “srpskim Thompsonom”. Dok je bio predsjednik Republike Srpske i član Predsjedništva BiH, pjevao je s njim pjesmu “Republika Srpska”: “Ako kažu, opet ću na stražu…”
Prije desetak dana, na Manjači, snimljen je kako ponovo pjeva – u ambijentu punom alkohola i “masnih ruku”, pod šatorom, među pijanom masom.
Tamo je, tijekom 60. Kočićeva zbora, nastao i sramotni snimak na kojem Milorad Dodik, Savo Minić i Vlado Čajić pjevaju stihove: “Oj, doktore, pregledaj mi ženu, sinoć sam joj prebio slezenu.”
Ovo je šokiralo javnost, posebno jer je Vlado Čajić doktor, specijalista neurologije i direktor UKC-a Banja Luka. Čovjek koji bi trebao spašavati živote – pjeva o nasilju nad ženama!
Na jednom takvom “derneku” na Manjači prisustvovao je i Filip Karađorđević, sin “prestolonasljednika”. Izgledao je izgubljeno dok je Dodik “zavijao”.
Na kraju, postavlja se pitanje: šta tjera obrazovane ljude na najvišim funkcijama da se olako prepuštaju niskim strastima, ne misleći o posljedicama?
Da li su to “geni kameni”, kako kaže Marko Perković Thompson, ostaje nejasno. To je ipak pitanje za stručnjake – neuropsihijatre.
