Tjedan dana nakon Aljaske situacija u Europi je sumorna i opasna: Jedna od zadnjih šansi za mir se uspješno sabotira – europske sile prebrojavaju vojnike za ukrajinski front, američki vojno-industrijski kompleks je spreman
Prije susreta Trump-Putin diskutovali smo o zamci optimizma jer, ponovimo to slobodno još jednom, bilo je previše velikih najava (i prije eskalacije rata početkom 2022.) o miru i stabilnosti koje su se ne samo potpuno raspale već su uvek donosile novu dozu značajne eskalacije. Nakon što smo to sve posmatrali, strah se nameće kao prirodniji osjećaj od optimizma. Ova nova runda – susret na Aljasci i kasniji dolazak Zelenskog sa europskim “pojačanjem” u Bijelu kuću – ima sve karakteristike već viđenog, ali možda uz nešto više angažmana. Taj veći angažman bi nas mogao odvesti u još veću katastrofu, kao što je to bilo ranije.
Prošlo je tjedan dana i od tada se stvari ne odvijaju u dobrom smjeru. U ovom trenutku nikako ne izgleda da se zaista sprema sastanak Putin-Zelenski, s Trumpom ili bez njega. Zapravo, jedino o čemu se intenzivno raspravlja od prošlog vikenda do danas su tzv. “sigurnosne garancije” za Ukrajinu. Europski lideri o njima govore kao o gotovom rješenju, kao da će sutra uputiti svoje vojnike na teritorij Ukrajine. Takvo namjerno izbjegavanje stvarnosti predstavlja opasnost bez krajnjih granica – osim možda nuklearnog rata.
Rusija je vrlo jasno obrazložila svoja “popuštanja” – ukrajinska sigurnost, čak i u zapadnom aranžmanu, je tema o kojoj se može razgovarati, ali bilo koja implementacija moguća je tek nakon završetka rata. Pritom se očekuje pravi kraj rata, ne nekakvo primirje, a poznato je kako ratovi završavaju mirovnim sporazumom, što uključuje utvrđivanje svih značajki, pa tako i teritorijalnih.
Kijev i njegovi europski partneri, koji su Trumpu došli vrlo dobro usklađeni, imaju sasvim drugačiju viziju i plan – proglasiti primirje i odmah početi slati strane trupe u Ukrajinu. Takav aranžman su doslovno iznijeli pred Trumpa kako bi potpuno anulirali sve o čemu se razgovaralo dva dana ranije na Aljasci. Ono što pritom nije jasno jest misli li tko od uključenih da bi Rusija takvo nešto “mirno” prihvatila? Jer, ako zaista misle da će s nekoliko poteza pretvoriti poraz u pobjedu, tada će u Kremlju preko noći prevladati struja koju predstavlja Medvedev – i to ne samo u retorici.
U ovakvoj situaciji veoma je teško da bi moglo doći do susreta Putina i Zelenskog. Stavovi su i dalje potpuno suprotni. Ukrajina tvrdi da su sva ruska popuštanja samo blef, a Europi se u tome pridružuju. Rusija pak, naravno, neće forsirati sastanak ako to nije nešto konkretno, odnosno ako s druge strane nema spremnosti za razgovor o potpunom okončanju rata.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
