Priznavanje Palestine je simbolički čin bez stvarnog efekta
REUTERS/Eduardo Munoz
/
Eduardo Munoz
Na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija izrečene su snažne poruke o situaciji u Gazi i Bosni i Hercegovini, a posebnu pažnju privukli su govori svjetskih i regionalnih vođa, uključujući predsjednike Hrvatske i Srbije. U središtu pažnje su simbolične geste poput priznanja Palestine, kao i zabrinjavajući pokušaji političkog miješanja u unutrašnje procese BiH. U razgovoru za Novi dan, bivši bh. diplomata i profesor međunarodnih odnosa Emir Hadžikadunić, te iskusni novinar Đivo Đurović analizirali su poruke s globalne pozornice, njihovu pravu težinu i utjecaj, kao i implikacije na regionalnu i međunarodnu politiku.
Sankcije Dodiku – simbolika s potencijalom
Jedna od ključnih tema razgovora s profesorom Hadžikadunićem bila je nastavak uvođenja sankcija Miloradu Dodiku, vođi bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska. Estonija je najnovija zemlja koja se pridružila ovom procesu, a profesor ističe da se radi o postupnom, ali značajnom razvoju:
“Proces sankcioniranja Milorada Dodika je postepen. Počeo je 2017. godine s sankcijama Sjedinjenih Američkih Država. Nedavno su i mnoge evropske zemlje uvele sankcije… Rekao bih da to ima svoj značaj. Za sada je to simboličan značaj. Ipak, ne bih isključio rušilački potencijal Milorada Dodika čak ni nakon ovog ciklusa sankcija.”
Hadžikadunić upozorava da Dodik, kao interno politički igrač, uvodi i vanjske geopolitičke aktere poput Rusije u unutrašnje prilike BiH, dodatno produžujući već postojeće podjele i udaljavajući zemlju od euroatlantskih integracija.
Emir Hadžikadunić u Novom danu/ N1 BiH
Generalna skupština UN: Pozornica za lokalne poruke
Značajan dio razgovora posvećen je govorima lidera iz regije tokom zasjedanja Generalne skupštine UN-a, posebno predsjednika Hrvatske i Srbije – Zorana Milanovića i Aleksandra Vučića.
“Spominjanje druge države za govornicom Generalne skupštine UN-a u takvom kontekstu i miješanje u unutrašnju politiku jedne države odražava političku i diplomatsku nekulturu”, rekao je Hadžikadunić.
Dodaje da Milanović i Vučić nisu ostvarili međunarodni utjecaj svojim izlaganjima, već su se više obraćali vlastitom nacionalističkom korpusu. Također, naglašava da lobiranje Banje Luke i Beograda u SAD-u ostaje ograničeno, unatoč velikim ulaganjima:
“Lobiranje je dugoročan proces… Trenutno nisu postigli najvažniji rezultat, a to je da se Milorad Dodik skine s američkih sankcija.”
Đivo Đurović komentira nastupe lidera regije iz hrvatske perspektive, kao i ulogu Hrvatske prema BiH:
“Smatre da predsjednici Hrvatske i Srbije imaju legitimno, moralno i političko pravo govoriti o stanju BiH na međunarodnim forumima… ali suštinski sadržaj njihovih izlaganja je potpuno pogrešan.”
Đurović oštro kritizira Milanovića zbog etnonacionalističkog pristupa i pokušaja da kroz retoriku predstavi HDZ kao jedine “prihvatljive” predstavnike Hrvata u BiH, dodajući da to nepotrebno antagonizira građane i stvara dodatnu napetost u ionako osjetljivoj političkoj klimi.
Đivo Đurović u Novom danu/ N1 BiH
Palestina između simbolike i stvarnosti
Središnja globalna tema zasjedanja UN-a ostaje rat u Gazi i međunarodna reakcija, uključujući porast priznanja Palestine kao države. Iako su se tokom Generalne skupštine dogodila mnoga priznanja, Hadžikadunić upozorava da su to isključivo simbolički potezi:
“To je zaista simboličan čin koji nije promijenio stanje na terenu… Što bi potencijalno moglo promijeniti politiku međunarodne zajednice prema Palestini je eventualni zaokret Sjedinjenih Američkih Država.”
Naglašava da je pravi preokret u politici moguć isključivo ako SAD promijeni svoje stajalište prema rješavanju izraelsko-palestinskog sukoba, ali priznaje da je to trenutno vrlo malo vjerovatno.
Sličan stav iznosi i Đurović, koji smatra da priznanja predstavljaju političke alate za unutrašnju upotrebu, a ne stvarne međunarodne poteze:
“Apsolutno je samo simbolika. Palestina kao država ne postoji funkcionalno, ni kao administrativna snaga, ni kao efektivna vlast, pogotovo ne u Gazi.”
Obojica sagovornika ocjenjuju da međunarodna zajednica, okupirana ratom u Ukrajini, izborima u SAD-u i drugim krizama, nije u mogućnosti da se ozbiljnije angažira u rješavanju palestinskog pitanja, a još manje u Bosni i Hercegovini.
Bosna i Hercegovina – ignorirana i prepuštena sama sebi
Profesor Hadžikadunić i novinar Đurović se slažu da se Bosna i Hercegovina danas suočava s egzistencijalnim izazovima, ali bez međunarodne pažnje koja bi mogla pridonijeti rješenju. Đurović izražava zabrinutost da je BiH, uprkos ozbiljnim unutrašnjim prijetnjama, potpuno izvan fokusa Zapada:
“Bosna će biti prepuštena sama sebi… Smatram da je situacija opasnija i da je ne bi trebalo dodatno komplicirati.”
Govoreći o ulozi bh. institucija, Hadžikadunić pohvaljuje nastup Željka Komšića na Generalnoj skupštini:
“Mislim da je govor Željka Komšića održavao principijalnu vanjsku politiku… Napravio je balans, stao je u zaštitu Ukrajine, kao i Gaze.”
Na pitanje mogu li građani i društvo u BiH učiniti više u vezi s podrškom Gazi, profesor naglašava da je vanjska politika zemlje refleks unutrašnjih podjela:
“Vanjska politika svake države odražava njenu unutrašnju politiku. Unutrašnja politika u BiH je znatno podijeljena…”
Mnogo riječi, malo efekta
Unatoč brojnim govorima, simboličnim gestama i diplomatskim porukama sa Generalne skupštine UN-a, većina izrečenog ima ograničen domet – kako za Palestinu, tako i za Bosnu i Hercegovinu. Bez konkretnih mjera, posebno od strane Sjedinjenih Američkih Država, svjedočimo međunarodnoj pasivnosti prema eskalaciji sukoba i ugroženoj stabilnosti na Balkanu.
“Generalno, ta izlaganja… su poruke koje se najviše tiču njihove domaće politike. Aktualne su jedan ili dva dana, a zatim se zaborave”, ističe Hadžikadunić.
U svjetlu globalnih kriza, Bosna i Hercegovina, Palestina i mnogi drugi konflikti ostaju zarobljeni u simbolici, bez pravih alata za promjenu.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Više tema kao što je ova?
Pratite nas na društvenim mrežama
