Analiza – samo jedna je stvarna šansa za mir: Zelenski mora prepoznati povijesni trenutak i kako su i on i Ukrajina žrtvovani – ovo je sad trijumf ironije, ali “Jeb*š EU” postao je jedini izlaz
Teško je ne razviti barem ambivalentan stav prema Donaldu Trumpu, kako u pogledu njegove osobe, tako i njegovog trenutnog radnog mjesta. S jedne strane, daje snažnu podršku brutalnosti koju njegovi bliski prijatelji iz Izraela provode u Palestini, dok se s druge strane upustio u tjedan dana bez presedana diplomacije s ciljem okončanja rata u Ukrajini. Mogli bismo odmah pokvariti dojam ako kažemo da iza svega stoji vrlo opipljiv američki interes, u što nema sumnje, ali ako se taj interes isprepleće s mirom, onda ga se jednostavno mora odobriti kao najhumaniji izraz realpolitik. Zapravo, sve Trumpove specifične karakteristike koje su, slučajno ili namjerno, u službi mira, sada se mogu itekako tolerirati.
Svi će se složiti da je on osoba nadprosječne taštine i ega, no možda baš taj ego sada želi sebično osvojiti Nobelovu nagradu za mir pod svaku cijenu. Ako bi završio rat u Ukrajini, itekako bi je zaslužio, za razliku od nekih prethodnika (kao što je Barack Obama) kojima nikad nije trebala pasti u ruke.
Prema Trumpu se može imati čitav spektar osjećaja, što on i dobiva, ali ipak se radi o organskoj političkoj figuri, za razliku od sintetičkih polit-botova koji su ga u većoj mjeri okružili jučer za stolom u Bijeloj kući.
Istovremeno, Trump, iza kojeg stoji cijeli život “lisca” – od povremeno simpatičnog do krajnje osudivog (Epsteinovi dokumenti će se zakopati jer bi osim njega palo pola političke i poslovne klase) – jučer je pokazao svoje sposobnosti kvalitetnog laskanja. Redom je nahvalio svoje goste iz Europe, svakog na originalan način kako bi zvučalo manje generično. Vrlo lukavo i pametno, ali pitanje je koliko je to razbilo led s kojim se europsko vodstvo okovalo.
Ipak, jedan od načina kako nekoga natjerati da prihvati poraz svakako je i pokušaj šarmiranja. Trump si je po tom pitanju jučer doista dao truda, a pristup dolazi kao evolucija prethodnog koji nije vodio nikamo. Kada je Zelenski bio kod njega u veljači ove godine, to je bio promišljeni pritisak, ali s jačim tonom nego jučerašnji šarm. Nije vodilo nikamo, jer je Zelenski došao s unaprijed mentalno ugraviranim crvenim linijama. Jednostavno nije bilo načina da ga se natjera na zaokret. Ipak, ono što mu je Trump tada rekao bilo je čvrsto, ali se pokazalo istinitim. Ako ne prihvati mir sada, kasnije će biti teže, i Ukrajinu će čekati slična sudbina. Lako se može izvaditi ratna karta iz veljače i sada iz kolovoza. Nema tu prevelikih odstupanja, ali Rusija je definitivno dodatno proširila svoju kontrolu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
