Mustafa Cerić je u emisiji “Iza imena”, koju uređuje i vodi Nadira Hurem na Radiju BIR, izjavio: ‘- Ja sam imao više straha od ljudi nego što su ljudi imali strah od mene. Ja sam imao strah od imama, uvijek sam se bojao kakva će biti njihova ocjena o mom radu. Možda to nekima neće biti uvjerljivo, ali mislim da su mediji od mene napravili nekog bauka, a razlog je što nisu navikli da neko na toj poziciji ulazi u njihov prostor gdje im može parirati. Oni su do tada Islamsku zajednicu doživljavali kao neki entitet na margini društva koji uopće nije vrijedan pažnje, jer nema nikakvog utjecaja na društvena zbivanja.’
Cerić napominje da vrijeme u kojem je djelovao kao reisu-l-ulema nije ostavljalo izbora osim da se aktivno uključi u sve pore koje se tiču naroda i vjere.
Dr. Cerić se prisjetio: ‘- Zbog toga je njima smetalo to što sam im bio zapreka da ulaze u naš prostor, u prostor Islamske zajednice. Uz to sam probio zid koji su oni pravili i ušao u njihov prostor, a to nisu mogli da podnesu. Taj moj ulazak u njihov prostor je bio da nisam mario što oni o meni pišu i nisam slušao njihove sugestije, posebno u nekim kritičnim situacijama, kada su vjerovali da to što oni kažu treba da bude za nas gotova stvar.’
Prisjetio se 1993. godine i stanja Islamske zajednice koja je, kako kaže, bila praktično razbijena po svim osnovima. Ilustruje to primjerom da su čak ranije postojeća, skromna sredstva pokradena iz kase.
Dr. Cerić je ispričao: ‘- Predajom moje dužnosti reisu-l-uleme, ostavljen je novoizgrađeni prostor Gazi Husrev-begove biblioteke i prostor Upravne zgrade Rijaseta na Kovačima koji je bio u izgradnji. To su dva najznačajnija projekta za Islamsku zajednicu u posljednjih 100 godina.’
O Kavazoviću i kritika političke (ne)odgovornosti
Cerić se osvrnuo i na djelovanje reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovića, s kojim je intenzivno sarađivao tokom svog mandata.
Dr. Cerić je kazao: ‘- Tuzla je uvijek bila važna u djelovanju Islamske zajednice na nivou Bosne i Hercegovine. Često sam posjećivao Tuzlu, imao sam vrlo neposredan, direktan i vrlo čest razgovor s Husein ef. Kavazovićem, kao muftijom tuzlanskim. Naravno, tu je i potočarska dženaza u Srebrenici, svake godine to smo zajedno radili. Tako da je Husein ef. Kavazović djelovao i rastao zajedno sa mnom, paralelno s procesom rasta Islamske zajednice od nule.’
Tokom razgovora je razmatrana i pozicija Bosne i Hercegovine u regionu, pa je dr. Cerić istakao da bi važan potez predsjednika Srbije Aleksandra Vučića trebao biti bavljenje vlastitom državom, a ne Bosnom i Hercegovinom.
Cerić je naglasio: ‘- Ako bi se jasno i glasno izjasnio oko toga da RS, kao što je Mesić rekao Hrvatima – vaša pitanja se rješavaju u Sarajevu, a ne u Zagrebu – da i on poruči našim komšijama u RS-u da se njihova pitanja rješavaju u Sarajevu, a ne u Beogradu. Jedina slamka spasa za njega u ovom trenutku jeste da ostavi Bosnu na miru i da se pozabavi pitanjima Srbije.’
Prokomentarisao je i sistemsku majorizaciju Bošnjaka u RS-u, kao i nedostatak poznavanja prilika, međusobne komunikacije, dobre volje i povjerenja unutar političkih krugova koji se pozivaju na interese Bosne i Bošnjaka.
Dr. Cerić je upozorio: ‘- Jako sam razočaran zbog nepostojanja koordinacije unutar njih samih. Nedostatak zahtjeva koji su legitimni, uključujući i zahtjev da Srebrenica bude distrikt, da izađe iz okvira vlasti RS-a, jer ne možete zamisliti da nacisti upravljaju Aušvicom, jer se Srebrenica upoređuje s Aušvicom. Nepovjerenje, neodgovornost, neozbiljnost, neosjetljivost prema žrtvama genocida i vrlo rizično ponašanje onih koji ne mogu shvatiti da se može ponoviti ono što se dogodilo. Da nema garancije nikakve ni od koga, nego od samih nas.’
Uz sve aspekte razgovora, upozorenja i kritike, dr. Cerić ima optimističnu projekciju budućnosti. Intervju zaključuje porukom da vidi sretniju i bolju budućnost za našu omladinu.
Dr. Cerić je zaključno kazao: ‘- Naravno, nikad nije bilo teže biti tinejdžer i omladinac nego u ovo vrijeme. Kad sam ja bio omladinac, voda je bila besplatna i mogao sam je popiti gdje god želim, u šumi i na livadi, a muzika je bila za pare. Sada je voda za pare, a muzika besplatna.’
