Godina dana bitke za Pokrovsk: Ruske snage okružuju, navodno upravo ulaze u grad – je li ovo ključni trenutak rata? I koji pravac dolazi nakon? Pregovarački stol ili snažnije na zapad?
Sure! Here’s a rewritten version of your content while keeping the HTML tags intact:
Prisutnost ruskih diverzantsko‑izviđačkih skupina unutar Pokrovska 22. srpnja označava ključni trenutak u gotovo godinu dana dugoj borbi za zapadni Donbas. Nakon mjeseci artiljerijskog gaženja ukrajinskih položaja i postupnog širenja, Moskva je konačno stigla do gradske periferije, stavljajući posljednju opskrbnu rutu pod vatrenu kontrolu. Time je Pokrovsk, uz obližnji Mirnograd, de facto postao operativni džep; svako novo ukrajinsko pojačanje mora se kretati pod stalnom vatrom, a evakuacija ranjenika postaje visoko rizičnu logistički izazov. Iako Kijev tvrdi da “likvidira” infiltrirane ruske timove, snimke ruskih novinara iz južnih stambenih blokova sugeriraju da je ukrajinska obrana već probijena i fragmentirana.
Zašto je ovaj grad tako strateški važan? Pokrovsk je ključna tačka ukrajinske logistike u zapadnoj Donjeckoj oblasti. Magistralna cesta T‑05‑04 i željezničke grane koje ovdje sijeku bojišnicu opskrbljuju garnizone poput Konstantinovke, Torecka, Časiv Jara, pa čak i Kramatorska. U suštini, tko kontrolira Pokrovsk, postavlja tempo opskrbe cijeloj ukrajinskoj obrambenoj luni od Avdijivke do Slovjanska. Kijev je tijekom godine stoga ulagao sve resurse – od novomobiliziranih brigada do zapadnih sustava “Patriot” – kako bi grad transformirao u tvrđavu nalik Bahmutu 2023. Rezultat su ogromne žrtve s obje strane, no ukrajinska linija sada je oslabljena upravo na strateški najtanjim mjestima.
Iz ruske perspektive, zauzimanje Pokrovska donosi višestruke prednosti. Prvo, otvara direktan put prema Konstantinovki – posljednjem većem uporištu koje brani pristup Slovjansku i Kramatorsku, simbolima ukrajinskog otpora od 2014. Drugo, razara logističku podršku protivničkih snaga zapadno od Donjecka, omogućavajući Moskvi prelazak s iscrpljujućih frontalnih napada na operativno manevriranje unutar neprijateljske pozadine. Treće, psihološki učinak pada grada koji se branio gotovo točno dvanaest mjeseci teško je precijeniti: moral na ukrajinskoj strani erodira, dok ruska vojska – unatoč visokim gubicima – dobiva konkretan dokaz da se dugoročna strategija “mlina za meso” isplati.
Priroda ruskih operacija 2025. pokazuje evoluciju u odnosu na ranije faze rata. Doktrinarno, Kremlj više ne poduzima “velike napade” u pozadinu, već strpljivo troši obranu kombinacijom masovne topničke paljbe, FPV-dronova i manjih taktičkih grupa koje napadaju bokove. Ova “taktika tisuću posjekotina” možda jesu spora, ali omogućuje stalnu eroziju ukrajinskih rezervi i smanjuje potrebu za novom mobilizacijom unutar Rusije. Pokrovsk, gdje se navodno koristilo samo dvije trećine raspoloživih snaga Juga, ilustrira novu ravnotežu između štednje ljudstva i neprekidne artiljerijske nadmoć.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
