“Humanitarna zaštita” Druza je još jedna izraelska agresija: Bombe na jugu i nad Damaskom dio su plana razbijanja Sirije, osiguranja lojalne enklave, ali i proboj prema zalihama vode na Golanu gdje u ovim uvjetima svaka kap postaje strateški važna
Danas u ranim satima, 16. srpnja 2025., izraelski su bespilotni zrakoplovi preletjeli sirijski zračni prostor i napali ciljeve u Damasku, kao i južnije, na putovima prema regiji Al-Suwayda gdje pretežno žive Druzi. U istom pohodu gađana su skladišta oklopnih vozila, jedna zgrada Glavnog stožera, te položaji protuzračne obrane, a sirijska vlast potvrdila je desetke poginulih vojnika i civila. Premijer Benjamin Netanyahu opisao je akciju kao “apsolutnu nužnost” zaštite “braće Druza” od navodnog progona koji provodi nova islamistička vlast u Damasku. To da nova islamistička vlast, prethodni ogranak Al-Qaede, provodi pogrome nad svima koji ne slijede njihovu radikalnu liniju (šijiti, alawiti, kršćani…), nije novost, ali ni licemjerni stav Izraela koji je godinama (uz Zapad, arapske monarhije i razne radikalne skupine) bio sudionik rušenja sekularne sirijske vlasti.
Naravno, na Bliskom Istoku rijetko se ostaje na humanitarnoj retorici.
Eskalacija je rezultat lančanih događaja u Al-Suwaydi, gdje su se u posljednjim tjednima sukobili lokalni komiteti Druza i sunitske beduinske milicije oko otmica, vodoopskrbe, pa čak i cestarine na improviziranim kontrolnim točkama. Kada je sirijska (nova) vojska došla “umiriti situaciju”, krenule su glasine da se regularne snage pridružuju beduinima. Panika se proširila preko Golana – oko tisuću izraelskih Druza prešlo je granicu kako bi pomoglo rodbini s druge strane, dok su sirijske obitelji Druza pokušavale pobjeći u Izrael. Sve to je Tel Avivu pružilo savršen povod da se predstavi kao “mirotvorac” i aktivno presječe sirijske opskrbne linije.
Kako bismo razumjeli emocionalni kontekst, trebamo objasniti tko su Druzi. Radi se o arapskoj etnokonfesionalnoj zajednici nastaloj u 19. stoljeću neobičnom sintezom ismailitske teologije, neoplatonizma i lokalnih običaja. Zatvoreni su za obraćenja, brakovi su većinom endogamni, a religijski spisi čuvaju samo starješine. Danas ih ima oko milijun i pol, rasprostranjenih između Sirije, Libanona, Izraela i dijaspore. U Izraelu uživaju poseban status: za razliku od većine Arapa, Druzi služe u IDF-u i mnogi su percipirani kao lojalni građani. Ta se povijesna bliskost sada koristi kao moralno opravdanje za zračne udare daleko iznad Golana.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
