Kini se neće dogoditi Ukrajina: Kako Peking planira preuzeti Tajvan bez ispaljenog metka
Kako “preuzeti” otok bez ispaljenog metka? U kineskom pristupu prema Tajvanu odgovor nije u spektakularnom činu, već u nizu ponavljanih, jeftinijih i manje uočljivih poteza koji mijenjaju političku, ekonomsku i društvenu gravitaciju. Tajvan – stotinjak milja od kineske obale i ključni dio prve otočne linije – godinama se suočava s pritiscima koji nalikuju rutini: česti preleti i vojne vježbe, smanjenje diplomatskog prostora, ekonomske poluge te sustavno djelovanje mreža koje povezuju interese s obje strane tjesnaca. Cilj je jasan: smanjiti troškove promjene statusa do točke u kojoj oružje postaje suvišno.
Prvi teren na kojem se taj proces odvija jest unutarnja politika Tajvana. Oporbena većina, predvođena Kuomintangom (KMT), posljednjih mjeseci poduzima poteze koji izazivaju masovne prosvjede i optužbe o širenju “prostora manevra” Pekingu na otoku. Kritičari su KMT‑u pripisali rezove obrambenog proračuna, ukidanje protukineskih zaštitnih mjera te proceduralne manevre koji su, de facto, paralizirali Ustavni sud. Rezultat je bio “Veliki opoziv”: oko 1,3 milijuna potpisa, deseci prozvanih zastupnika i završno glasovanje 26. srpnja, na kojem je oko dvije trećine prozvanih zastupnika zadržalo mandat. Taktički poraz inicijatora pretvoren je u “stratešku pobjedu”, jer je, kako tvrde neki analitičari, natjerao političare da javno razjasne svoj odnos prema Kini.
KMT, kojeg protivnici karakteriziraju kao “mekšeg” prema Pekingu, nastoji odbaciti etiketu poslušnika tuđih interesa. Stranačko vodstvo ponavlja kako su snažne obrambene sposobnosti nužne, ali također smatraju da je dijalog s kopnom – trgovinski, kulturni, infrastrukturni – razuman put za smanjenje napetosti i postizanje uzajamnih koristi. Upravo taj razmak između “odvraćanja” i “dijaloga” postao je glavna unutarnjopolitička linija podjele, čineći otok osjetljivijim na vanjski utjecaj.
Drugo polje tihe borbe čini sigurnosno-obavještajni sloj. Od 2020. tajvanske su vlasti procesuirale 159 osoba zbog sumnje na špijunažu za Kinu, među kojima je 95 aktivnih ili umirovljenih vojnika. Nacionalni sigurnosni ured upozorava da Peking koristi kombinaciju novčanih poticaja i zastrašivanja, tražeći ljude “unutra” koji bi u trenutku krize otvorili vrata. Predsjednik Lai Ching‑te proglasio je kopno “stranom neprijateljskom silom” i predstavio 17 protumjera: stroža provjera dolazaka s kopna, obvezne objave o prekograničnim kontaktima dužnosnika te jasnije smjernice za glazbenike i glumce koji rade u Kini. Anketa taipejskog Vijeća za kontinentalne poslove pokazala je da više od 70 posto ispitanika smatra da infiltracija jača.
Treći sloj čini političko-pravna i društvena arhitektura Ujedinjenog fronta – mreže državnih i nedržavnih aktera koji šire utjecaj Pekinga kroz dijasporu, poslovne klubove, studentske programe i medije. U kolektivnom sjećanju kineske politike često se spominje “model Beipinga” iz 1949., kada je glavni grad otvoren bez borbe. Danas ta logika “najnižeg troška” znači disciplinirano korištenje mekih poluga: uvjeravanje, nagrađivanje, izolaciju – sve dok otpor ne oslabi, a promjena ne izgleda kao normalizacija, nego kao prevrat.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
