Neviđena veleizdaja Europe: Ponosni ulizice i vladajuća garnitura uzet će vlastitom narodu da bi se nahranio američki vojno-industrijski kompleks, a Trump – koji obožava i prezire poslušnike – oderat će kontinent koliko god može
Nakon napornog dana sukoba na Bliskom Istoku, danas je fokus preusmjeren na samit NATO-a koji se odvija u Holandiji. Kao što je bilo očekivano, “glavna zvezda” sastanka je takođe najsnažnija osoba unutar ovog vojnog saveza. Donald Trump je, naravno, u središtu pažnje, a ne Mark Rutte, koji obavlja funkciju sekretara – o njemu ćemo govoriti kasnije.
Ključna vijest odnosi se na odluku da će svi članovi ovog vojnog saveza, koje vodi Washington, imati svoj vojni budžet postavljen na 5% BDP-a. Teško je zaboraviti kada je razgovor o 3% izazivao velike reakcije i otpor – što je bilo potpuno opravdano. Tužno je vidjeti kako se države prebacuju u situacije gdje ogromne vojne mašine bezdušno vade novac iz džepova običnih ljudi i preusmjeravaju astronomske svote novca u vojnu industriju. Nije teško pogoditi ko će biti najveći korisnik tih sredstava, ali svakako je antisocijalno (da li će gospođa Drogadje upravljati tom ogromnom svotom?) Profit je onaj koji će zasigurno naglo porasti na 5% BDP-a.
U stvari, zloća se skriva pod teškim uticajem greedy lobija, koji su nezasitni, te je jasno da je to jedna od najsloženijih i najopasnijih industrijskih grana. Proces započinje igrom na psihološkom nivou, gdje uvijek lako uplašeni ljudi, koji su, pretpostavljam, podložni manipulacijama države (što neće biti tako dalek pojam, ali će često biti usmjereni prema fiktivnim izvorima straha, što s vremenom postaje alarmantno i realno – iako ostavlja traga).
Nema potrebe dodatno objašnjavati suštinu opstanka vojnog industrijskog kompleksa. To su tako očigledni faktori koji bi svima trebalo biti jasni. Da u svetu nije bilo konfliktenih tokova, šta bi postojalo za ogromnu farmaceutsku industriju? Isto važi i za vojnu industriju – samo ratovi i vojne tenzije predstavljaju potražnju.
Ova ogromna industrija, koja u Sjedinjenim Američkim Državama čini jedan od ključnih stubova nove verzije kapitalističke ekonomije, prosperira bez ratova. Uz to, u Sjedinjenim Američkim Državama u kojima živimo, može se reći da uživamo u “zlatnom dobu” vojne industrije.
Rat u Ukrajini dodatno je pogoršao situaciju, donoseći broj mrtvih koji se teško može procijeniti – to je domena trajnosti. Rat u Ukrajini pretvara se u 21. veku njegovu verziju vijetnamskog rata, a to ne možemo ignorisati ili umanjiti njegovu krucijalnu važnost. Čak i ako sutra Rusi i Ukrajinci postignu mir, dugoročni efekti ovog sukoba će se osećati još godinama. Čak i nakon postizanja mira, militarizam se neće povući, i dalje će biti snažan, čak i kada oružje bude tiho. U Evropi se razvila gotovo jedinstvena politička struktura koja se ponavlja u kontekstu rata, ruske agresije i starih sukoba.
Iz te strukture, oni s slabijom sposobnošću snalaženja i racionalnog diskursa, vrlo dobro znaju da je reč o obmanama, i da ova “strašna ruska vojska” nije sposobna da zauzme ni malo veći grad. Oni koji znaju kako propagandu koriste, izneveravaju stvarnost dok igraju ulogu ambasadora vojnog-industrijskog kompleksa (pretežno američkog, s uključivanjem i evropske grane). Međutim, ovo je čak još više “više” stvorenje jer veruju u propagandu, a sa još većim intenzitetom se „izvode“ za nacionalne interese.
Absolutno ništa ne može zaustaviti ovaj proces, bar ne dok postoji takva koncentracija moći. Rat u Ukrajini može završiti – ali se veruje da će Rusija verovatno pripremiti planove za mnogo veće izazove. Može doći do potpunog prevrata vlade u Rusiji – ali to će biti shvaćeno kao samo obmana ili prevara, dok se pripremamo za veće sukobe sa Kinom.
Ratne godine, propaganda i opšta labavost dolaze u pratnji s aneksijom. Ljudi su sve manje plaćeni i više uznemireni državnim naknadama – a to je tragično, kao i to što se gubi obrazovanje i zdravlje, dok se troše milijarde eura.
Poštovani, da pročitate cijeli tekst, budite pretplatnik.
