Pogrešno shvaćena hrabrost: Kako opsesija egzistencijalnom prijetnjom vodi Europu prema samouništenju – “lideri” s potporom od jedva 20% odbijaju shvatiti da Ameriku zanima Pacifik, a ne Baltik, i da će ovaj kontinent biti sam svoja žrtva
Nakon posljednjeg sastanka u Bijeloj kući, na kojem je Trump bio u središtu, a europski lideri poredani nasuprot, postalo je očito – Europa očajnički želi ostati pod američkim kišobranom, dok se Amerika polako povlači ili vješto koristi tu situaciju za vlastite interese. Od NATO retorike do novih inicijativa poput tzv. Koalicije voljnih, koje obećavaju “jamstva”, čini se da Washington preuzima ulogu režisera, dok Europa žuri pokazati lojalnost – iako joj se sve jasnije stavlja do znanja da će troškovi i ljudstvo doći s ove strane Atlantika.
U isto vrijeme europske vlade i mediji i dalje ponavljaju da se kontinent suočava s “egzistencijalnom” prijetnjom. Ova fraza postala je politička valuta za mobiliziranje proračuna, discipliniranje kritičara i prikrivanje duboke nesigurnosti. Paradoks se jasno vidi: ako je prijetnja doista egzistencijalna, zašto Europa i dalje pokazuje da ne može osigurati vlastite granice bez američkih uputa, logistike i podrške? Ako je situacija egzistencijalna, autonomija bi trebala biti imperativ, a ne dodvoravanje Washingtonu!
Sama vojna slika – iako promjenjiva – ne potkrepljuje apokaliptične tvrdnje. Rusija na terenu nastoji konsolidirati kontrolu nad dijelovima Donjecka, dok borbe oko Pokrovska pokazuju da, čak i uz mjesecima gotovo potpunu izolaciju grada, nije došlo do brzog proboja. Ovo je podsjetnik da Moskva zapravo nije u “totalnoj ofenzivi na Europu”, nego – kako i sama naglašava – teži stabilizaciji stanja nakon godina rata. Europa, međutim, ovaj okvir odbija priznati i radije vjeruje vlastitim fantazijama.
Poseban vrhunac poniženja predstavlja ideja, razglašena putem mainstream kanala, da je europska “strategija” šarmirati Trumpa. Kao da Bijela kuća ne prati europske novine, kao da netko misli da je dobra ideja javno objaviti plan zavođenja kako bi se netko “vratio na našu liniju” prema Ukrajini, Rusiji i Europi. Ovo je od samog početka porazno – tko god misli da će osvojiti američkog predsjednika političkom romansom, istovremeno mu poručuje da ga smatra naivcem. A takva poruka ima svoju cijenu.
Trump je političar koji će uvijek prihvatiti laskanje, ali ne šalje američke vojnike da se bore na istočnom frontu. To se jasno vidi iz izjava njegovih suradnika i javnih nastupa: Amerika nudi političku težinu, možda okvir za dogovor, ali ne i vojnike na ukrajinskom tlu. Odgovornost se prebacuje na Europu – ako vjerujete da je situacija egzistencijalna, onda i djelujte – ljudstvom, novcem, industrijom. U praksi to znači da će Europa, kakva god bila, najprije ispitati vlastite kapacitete, a zatim se začuditi kada bude morala živjeti s posljedicama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
