U sobi bez zapisnika: Anatomija posrnuća Trumpovog plana za mir u Ukrajini – od šuma iz Moskve, antiklimaksa na Aljasci do grupnog demoliranja u Bijeloj kući
Trumpov plan za mir u Ukrajini započeo je brzo i ambiciozno, ali se zatim zaglavio na jednom istom mjestu: na procesu. Nakon što je posebni izaslanik Steve Witkoff 6. kolovoza u Moskvi izvijestio da je Vladimir Putin spreman na “značajne teritorijalne ustupke”, činilo se da slijedi brzi niz diplomatskih koraka – predsjednički pozivi, dogovori o sastanku na vrhu, obrisi nagodbe. Nekoliko dana kasnije, u Anchorageu, lideri su doista razmijenili tople riječi. Međutim, sporazuma nije bilo.
Prvi znakovi problema čuli su se dan nakon moskovskog sastanka. U razgovoru s europskim čelnicima, Witkoff je sugerirao da bi Kremlj mogao povući svoje snage iz Zaporožja i Hersona (!) ako Kijev pristane prepustiti Donjeck i Luhansk. Taj je opis iznenadio sugovornike jer nije odgovarao njihovim procjenama pregovaračke situacije. Još više ih je zbunilo kada je već sutradan došlo do ispravke: izaslanik je, prema svjedocima, promijenio ton i ostavio dojam da takva razmjena zapravo nije opcija.
Ova epizoda otvorila je dva ključna problema. Prvo, nedostatak jasnog zapisa s važnog sastanka – izaslanik je otišao u Kremlj bez državnog zapisničara – ostavio je Washington i saveznike bez autoritativnog “protokola” o onome što je doista rečeno. Drugo, različite verzije sadržaja u samo 24 sata umanjile su povjerenje u proces. U diplomaciji, gdje se kredibilitet pregovarača mjeri preciznošću, to je bio ozbiljan udarac.
U pozadini je bila prepoznatljiva metoda upravljanja: brzina važnija od procedure, instinkt važniji od aparata. Predsjednik je već ranije pokazivao tendenciju oslanjanja na uski krug povjerenika, uz potiskivanje stručnog sloja koji obično ublažava rizike, filtrira informacije i standardizira komunikaciju prema partnerima. Pobornici smatraju da takav pristup donosi “proboje” koji su ranije izostajali; kritičari vide isti obrazac koji vodi do konfuzije, a ponekad i do pogrešnih očekivanja.
Tempo je dodatno narušila kalkulacija oko pritiska. Bijela kuća poslala je signal da će 8. kolovoza uslijediti nove sankcije ili carine ako Moskva ne pristane na okončanje rata. Rok je prošao, mjere nisu uvedene, a s ruske strane nije viđen pomak. Umjesto napretka, dočekali smo još jednu salvu projektila i dronova po ukrajinskim gradovima, što je demonstrativno podsjetilo da Kremlj ne osjeća potrebu za kompromisom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
