Vakuum globalnih proporcija: Trump uništava samog sebe neviđenom brzinom – pijun izraelskog lobija i čuvar najveće močvare možda zato neće uspjeti pokrenuti “rat svih protiv svih”, ali neke nove i bolje snage moraju hitno zauzeti prazan prostor
Boris Kagarlitski je ruski marksistički sociolog, publicist i politički disident s dugogodišnjim iskustvom u analizi globalnog kapitalizma i postsovjetskih društvenih transformacija. Rođen 1958. godine, Kagarlitski je kroz desetljeća postao jedan od najistaknutijih glasova kritičke ljevice u Rusiji, često se suočavajući s represijama zbog svojih stavova. Bio je urednik portala Rabkor.ru i direktor Instituta za globalizaciju i društvene pokrete u Moskvi, a njegova djela – među kojima su knjige poput “The Long Retreat” i “From Empires to Imperialism” – prevedena su na više jezika.
Kada Boris Kagarlitski u svom najnovijem eseju raspravlja o “ratu svih protiv svih” kao logičnom ishodu Trumpove politike, zapravo nas vodi natrag do srži krize zapadnog liberalnog poretka: sustav se urušava iznutra, a najglasniji profiter ovog urušavanja – Donald Trump – djeluje istovremeno kao detonator i simptom tog procesa. Kagarlitski naglašava da je neoliberalni blok, od krize 2008.–2010., godinama gušio svaku smisleniju alternativu, čime je na kraju stvorio uvjete za ulazak “klauna” u Ovalni ured. Ironija je jasna: liberalne elite, u strahu od društvenih promjena, stvorile su vlastitog grobara.
Boris Kagarlitski No taj “klaun” nije bez strategije. Kako ističe Kagarlitski, Trumpov populistički savez sastavljen je od radnika s američkog Srednjeg zapada, tehno-kapitalista i različitih marginaliziranih slojeva mobiliziranih kroz ksenofobiju. Dok je ova koalicija u opoziciji, zajednički bijes prema establišmentu jača; ali čim dođe na vlast, sukobi interesa postaju očiti. Zbog toga Trump nastoji provesti nepopularne mjere u brzom roku: napadi na imigrante, masovna otpuštanja birokrata, carine prema prijateljima i neprijateljima – sve u samo nekoliko mjeseci svoje druge administracije. Dok dio javnosti vidi kaos, on prepoznaje prozor prilike.
Ključna točka Kagarlitskoga je da iza ovog manevra stoji jasna politička ekonomija: prisilna preraspodjela globalnih troškova krize u korist SAD-a. Trump nije ni Roosevelt ni Keynes; ne planira graditi novi društveni ugovor, već “izvoziti” troškove recesije, sve dok dolar – paradoksalno – ostaje svjetska ključna valuta. Ako Washington zaista smanji trgovinski deficit, dotok likvidnosti u svjetsku ekonomiju će presušiti, stvarajući krater koji će prvo progutati periferije ovisne o izvozu sirovina.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
