VUÄŚIĆU JE KAO JEDINO UTOÄŚIĹ TE OSTAO JEVREJSKI LOBI: Srbija je ‘bolesnik sa Dunava’
Posljednjih dana predsjedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću je nekoliko puta pozlilo pred televizijskim kamerama. Izmoren, vidno uzrujan. Vjerovatno od previše rada – ipak on radi 25 sati dnevno, a nikada nije probao kafu. Ma ne, naravno da ne pokušava mitomanski ostati na poziciji. To ne liči na njega. Pa zaboga, on toliko brine da se studentima nešto ne desi – da od brige ne spava. A valja voditi naciju u ovim surovim vremenima. Iscrpi se. Nije ni čudo što pada u nesvjest. Razumite ga, ljudi, barem malo, piše Plenum.ba.
I dok traži nasljednika – izbori su za godinu i po, a on tvrdi (ili laže) da Ustav neće mijenjati – Vučić, pored svakodnevnih uobičajenih problema: studenata, evropskih medija, Dodika, naišao je na još jedan. Čovjeku jednostavno nije dobro. Zvanično je postao bolesnik sa Dunava – posjekao se.
Sad će on i još huđe i još luđe da izvodi ljude iz podzemlja da se obračunavaju sa studentima. Zanemarit će upozorenja ne samo medija koji dolaze iz EU, nego i zvaničnika sa kojima se sastajao. Očigledno je samo jedno – u njegove nastupe uvukao se strah. Strah da će ga „obojena revolucija“ obojiti. U tom strahu, kao da na trenutke slabe svijesti zaboravi majčicu Rusiju, pa se jučer zvanično okrenuo Izraelu kako bi se dodatno naoružao.
Srbija je potpisala ugovor o naoružavanju vrijedan 1,635 milijardi dolara sa izraelskim Elbit Systems-om. Dakle, studenti se izgleda nisu zadovoljili običnim zvučnim topom, batinama, suzavcima. U narednom periodu imaće ekskluzivnu priliku da vide i tehnologiju za elektroničko ratovanje. Stvarno je domišljat.
Svakako, nas, kao njegove prve komšije, ovo ne treba uopšte da uplaši – on je čovjek koji je samo kišobran držao na Jevrejskom groblju iznad Sarajeva. To što je Šešelj eksplicitno ukazao na Vučića kao dobrovoljca nam ne kazuje ništa. Pogotovo jer je, tobož, Šešelj njegov čovjek za propagandu, ne skida ga sa malih ekrana.
Evo i da ostavimo po strani sve ludosti čovjeka koji bije svoj narod, postavlja se jedno ozbiljno moralno pitanje. Zbog čega u jeku genocida u Palestini, Vučić odlučuje da se naoruža baš od Izraela? U trenutku kada čak i evropske zemlje, koje nisu bile propalestinski orijentisane, imaju kakvu-takvu moralnu zadršku? Je li to Vučiću jedino jevrejski lobi ostao kao utočište nakon svih opomena evropskih zvaničnika? Na ova pitanja mi nećemo davati odgovor. On to mora sam sa sobom, a malo i sa narodom. Jer sve dok na ova pitanja ne odgovori čiste savjesti, od neispavanosti će se opet nesretno onesvijestiti pred kamerama.
Ali možda i ja previše očekujem od čovjeka koji bije svoj narod, koji bije studente, profesore, koji bije sve koji ne misle kao on. Jedan život tamo nekog Palestinca njemu svakako nema cijenu, baš kao ni životi 16 ljudi stradalih u Novom Sadu, ili pak svih onih isprebijanih na ulicama širom Srbije. Za razliku od historijskog bolesnika sa Bosfora koji je vladao imperijom, ovaj bolesnik sa Dunava, vlada samo strahom, kamerama i suzavcima. Historija pamti veće – narod pamti udarce!
